Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete, našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, predložila: «Hajdemo se igrati skrivača!»
INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši zapitala: «Skrivača? Kakva je to igra?»
«To je jedna igra» - započela je objašnjavati LUDOST – «u kojoj ja, pokrijem oči i brojim do milijun, dok se vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik!»
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedila ga je EUFORIJA. SREĆA je toliko skakala, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesiralo.
Ali nisu se svi željeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju svi pronađu.
PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
OPREZ nije htio riskirati…
«Jedan, dva, tri…» - počela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer se njoj svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta.
KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra.
SEBIČNOST je pronašla lijepo i prozračno skrovište, ali samo za sebe!
LAŽ se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge) a POŽUDA i STRAST u krateru vulkana.
ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je LUDOST izbrojila 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je sve bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
«Milijun» - vikala je LUDOST i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla LIJENOST iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERU, kako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i ZAVIST i naravno, USPJEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti! Sama je izletjela iz savršenog, prozračnog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja, LUDOST je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU.
Sa SUMNJOM joj je bilo još lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronašla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju žita, TJESKOBU u izgorjeloj vatri, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopće ičega igrali…
Samo LJUBAV nije nigdje mogla pronaći! LUDOST je pretraživala svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak, uhvatila suhu granu, i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima.
Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo LJUBAVI oči. LUDOST nije znala što učiniti i kako bi se ispričala i popravila to što je učinila. Plakala je i molila za oprost. Naposljetku je odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Od tada, kada se na Zemlji prvi put igralo skrivača, LJUBAV je slijepa i LUDOST je prati!!!
PORUKA ČOVJEKU
Živi zatvorenih očiju
kao što svi žive
Ne miješaj se u ljubav
Živi po formuli smrti
i slijepih ljudi
živi tiho i gaji svoj vrt
ako otvoriš oči
vidjet ćeš smrt!!Što kažete na ovu poruku? Istina, na prvi pogled malo je nerazumljiva, ali ako je par puta pročitamo shvatit ćemo je, svatko na svoj način. Ja mislim da nas opominje da treba živjeti svoj život i ne se miješati u život drugih ljudi, a da zadnji stihovi govore o tome da je bolje što manje toga znati jer u ovom svijetu postoji toliko nesreće, da bi da sve znamo, poludjeli. Nemojte se zbog ove poruke deprimirati, kao ja kad sam je prvi put vidjela. Živite svoj život najbolje što možete i iskoristite sve što vam daje
Pusa svima!
Moj prvi post u novom blogu...
Bok! Nakon što mi se prvi blog isključio odlučila sam napraviti novi, ali tako da nikome koga poznajem ne kažem adresu jer sam u prošlom blogu trebala zbog toga paziti što pišem. U ovom blogu ću pisati pjesme, priče, ono što me muči, svoj život, moja mišljenja... Nadam se da neću biti dosadna
Ovo će za sad biti sve jer nemam više vremena.
Svima velika pusa!
